lyrics
čeka iza zastora, parter ispunjava žamor publike
trema ju grubo hvata za ruku, u glavi guši se
mjesta nema za bijeg, okružuju je slijepe ulice
majka je vuče van iz mraka, hrabri je "sve bit će dobro dušice"
tehničar kaže "gospođo, molim vas, maknite se s pozornice
mlada dama mora za dvije minute spustit se
i izvest dio programa..." ne zna kako će to napravit sama
mama pada u mrak sad nazad i opet postaje dio publike
ona sjeda... uopće ne spušta pogled note
zamisli bajku i odsvira ljepotu koju oči ne mogu podnijet
u tih par minuta nikakvi svjetovi uopće ne postoje
čita za božanske osobe i one manje dostojne
čitav spektar istkan od najdivnijih oblika i slika
nikad nisam ni mogao pomisliti da svaki ton je...
tako bitan, a opet sličan prozračnoj tvari koja sačinjava snove
bol je kida, a svejedno uz njenu vlastitu bajku bolje joj je
možda su mi isključivo njene suze promakle
jer su isparile i stvorile meke vunene oblake
preko kojih se spotaknem dok trčim da ove kratke ruke dohvate
savršenstvo koji ne vide oči pospane, a i sve ostale
ona me moli da ostanem, da dio bajke postanem
da trčim svemirima s njom čak i kad mi Najke ostare
ovo je novo uz zvuke klavir žica i bekdropove flaute
glazba za dušu, nebeska tijela, lopove i astronaute
okružena tankom zrakom svjetla ona sjedi i svira
prstima tako lako priča priču uz malu pomoć klavira
uplakani ljudi se suzdržavaju, a žele počet skandirat
rukama pokrivaju usta, nježna melodija daje im krila
u ovoj bajci ona je samo promatrač, prekrasna vila
koja mekim pokretima prstiju i izrazima lica
nadilazi upotrebu glasnica, već viđenih ideja i papira
i poklanja vječnost svima dok sjedi, sanja i svira
credits
license
all rights reserved