Tobijov Četvrtak

by Tobio

/
  • Zbir pjesama koje izlaze četvrtkom... Internet je jedna jako lijepa stvar. Imaj sve na jednom mjestu. Ili si jednostavno propustiola neki od četvrtaka pa si sad ovdje. U svakom slučaju, moraš skupit sve...

     

1.
2.
3.
4.
03:00
5.
6.
01:41
7.
02:30
8.
9.
03:07
10.
01:11
11.
12.
02:25
13.
02:50
14.
02:16

credits

released September 30, 2010

tags

license

all rights reserved

feeds

feeds for this album, this artist

about

Tobio Osijek, Croatia

contact / help

Contact Tobio

Streaming and
Download help

Track Name: FranjinaNovaPjesma
franjina nova pjesma... ma pusti to...
on i njegov još jedan obični muvi skor
izmamio bi tugiće čak i da šuti skroz
sadist, on samo voli kad tužni smo
smije se dok nam se na obrazima suši sol
na gameboyu igra pokemone sefajr, rubi, gold
vonabi umjetnik, hoda bos, malim prstom lupi stol
tek onda je iskren kad se stvarno skupi bol
prije emo fotkanja za profil, baš svakog
tugaljivog pogleda sjeda na stepenice
a najveća briga u životu mu je kako
ne usrat majicu dok jede kriške lubenice


on mora da je sretan, on mora da je super
nikom tužnom nešto takvo ne ide od ruke
ako je toliko sretan, gdje nađe nadahnuće?
za toliko boli na jednom mjestu, za pjesme tužne?
vjerojatno gleda filmove bolne, glupe
otuda glazba za njegove glazbene minute
motivi poput snijega, ljuljačke, školjki, klupe
u idućoj pjesmi će biti emo stormship trooper
milenijski sokol, zvijezda smrti
strgani gramofon koji samo nekad vrti
pobunjenik koji preko lica navlači štrample
papirnate vrećice ili sjenilo od lampe
nikad neće biti sretan kamper, što ćeš?
čak i kad bude imao sve sladolede svijeta voćne
čak i takav spasit će svijet, ma hoće
ne volimo ga, ali ako neće on, a tko će? m?
Track Name: SavršeniJezik
najbolja prijateljica, lijepo jutro, povjetarac i zmaj
tko bi rekao da će nekad svemu tome biti kraj
za svako slovo smo imali poseban znak
za svaku riječ smo imali novu, i svaki glas...
...smo pomno birali dok smo svirali prstima kroz zrak
htjeli smo savršen jezik za svaki savršen dan
dok smo pričali nitko nas nije mogao pratiti, znam
nismo se nikad od toga htjeli makniti, da...
riho ze likar botogan seli largiti gla
znam da me ta rečenica veselila dok sam bio mal
a sada što znači... ne znam ni sam
kistove su zamijenile HB olovke broj dva

naš jezik velike riječi, a osmijeh ozbiljna lica,
šljapkanje svjetlećih patika u blatu topot njenih cipelica
otvaram kuverte, u njima stara pisma
otvaraju usta i počinju na mene vikat
jezikom djetinjstva...

*...* ne znam što ovo znači
*...* tu kaže nešto uvijek uvijek
*...* ali i ako ne bude uvijek...
*...* ou

vidim da želim se vratiti tu...
kad je jedina briga bila to što je puding još uvijek vruć
i što nas auti ometaju dok kredama crtamo bolji svijet
na cesti... ali kiša uvijek padne i opere sve
opere školice i balone, beton je opet siv i monoton
ljubičasti slon se prestaje igrati s čokoladnim robotom
s osmijehom na licu smo vjerovali da se raste od kiše
čini se da je to bila istina, sada smo odrasli... i šta sad?
Track Name: SvemirskaLuda
uvjeravam se da rane su nove, a problemi svježi
istina je da traju nekoliko mjeseci
i hoću to riješit i puno toga reći
a pravo stanje je da ne postoje te riječi
i ovo sranje, kaos unutra uopće ne služi svrsi
volim te i dalje, ali sam i osoba koja te najviše mrzi
ljudi me vide s palcem u zraku, misle da kul sam
zaprave stopiram da budem bilo gdje samo ne tu sad
otvorenih očiju maštam... da dom mi je kabina spejsšatla...
sa polaroidima prašnjavih pejzaža slomljenih Saturna i Marsa
napokon slobodno dišem u prostoru bez zraka
bez sile teže mogu skakat i svaka muka je lakša
smiješno je kako teško je na par kvadrata
a u galaksijama kad sam sam mogu se snać' sad
na mjesecu ćeš, ako prestaneš bit tašta
i pogled preusmjeriš iz ogledalca kroz teleskop
vidjet tragove mog plašta jer ovo naše je oduvijek bila maska
običnim ljudima koji nikad nisu mogli vidjet nebesko
bezvremensko napisano u pijesku razbijena sata,
zbunjena pitaš se gdje je to
daleko gore, htio sam pobjeć' ali ne mogu ti biti predaleko
pa sam dom ipak nazvao mjesecom

ponekad loše, sit svemirske analogije - veneru vežem za letjelicu,
lupam po krovu i vičem "vodi je - daleko od mene gdje obični ljudi letjeli su"
brzinu preračunam u svjetlosne godine, ali običnjaci i dalje mjesec stižu
jer sam ja ondje dok me vučeš dolje, bili su u sporom brodu, ali negdje presjeli su


vuku paralele sa ledenim kraljem, e ovo je svemirska luda
koja luta kojekuda bez ikakve karte
i dalje čudan... znam da znaš me
i što sada? stajat ćemo svatko na svom nebeskom tijelu
i nadat se da sunce neće obasjat nijedno od nas
da budemo u vječnom mraku u smiješnom svijetu?
već jesmo tamo, nije li ti osjećaj poznat

otkad si bila dijete imala si dojam da te mjesec prati
napokon je istina, idem za tobom, ne želim se vratit...
...na stare koordinate, raširih vreću za spavanje u stari krater
to nisu zvijezde padalice, već limenke Fante
koje kao oči gore gore dok ulaze u atmosferu
gađam te njima, zar ne vidiš da idu u tvom smjeru?
svejedno... zaželi želju, ja već jesam tisuću tristo
istih u nadi da ćeš ti jednom zaželjet isto...
Track Name: DioBajke
čeka iza zastora, parter ispunjava žamor publike
trema ju grubo hvata za ruku, u glavi guši se
mjesta nema za bijeg, okružuju je slijepe ulice
majka je vuče van iz mraka, hrabri je "sve bit će dobro dušice"
tehničar kaže "gospođo, molim vas, maknite se s pozornice
mlada dama mora za dvije minute spustit se
i izvest dio programa..." ne zna kako će to napravit sama
mama pada u mrak sad nazad i opet postaje dio publike

ona sjeda... uopće ne spušta pogled note
zamisli bajku i odsvira ljepotu koju oči ne mogu podnijet
u tih par minuta nikakvi svjetovi uopće ne postoje
čita za božanske osobe i one manje dostojne
čitav spektar istkan od najdivnijih oblika i slika
nikad nisam ni mogao pomisliti da svaki ton je...
tako bitan, a opet sličan prozračnoj tvari koja sačinjava snove
bol je kida, a svejedno uz njenu vlastitu bajku bolje joj je

možda su mi isključivo njene suze promakle
jer su isparile i stvorile meke vunene oblake
preko kojih se spotaknem dok trčim da ove kratke ruke dohvate
savršenstvo koji ne vide oči pospane, a i sve ostale
ona me moli da ostanem, da dio bajke postanem
da trčim svemirima s njom čak i kad mi Najke ostare
ovo je novo uz zvuke klavir žica i bekdropove flaute
glazba za dušu, nebeska tijela, lopove i astronaute

okružena tankom zrakom svjetla ona sjedi i svira
prstima tako lako priča priču uz malu pomoć klavira
uplakani ljudi se suzdržavaju, a žele počet skandirat
rukama pokrivaju usta, nježna melodija daje im krila
u ovoj bajci ona je samo promatrač, prekrasna vila
koja mekim pokretima prstiju i izrazima lica
nadilazi upotrebu glasnica, već viđenih ideja i papira
i poklanja vječnost svima dok sjedi, sanja i svira
Track Name: NičijaPriča
površan kao svaka Rambova rana od metka
ali toga kao i njemu slični uopće nije svjestan
ono što ga okupira je kako dočekat petak
da uz alkohol i nasumične cure završi tjedan
iza leđa jedna jedina prava propala veza
on sjedi na vrtuljku i mora ju svako malo gledat
kad se sjetiš samo lijepih stvari na tren to neće nestat
da je češće tamo, govna bi isplivala na površinu nekad
i kad se sretnu opet, sve se vrti oko seksa
a zaboravlja na svo ono razdoblje bez smijeha
ljubav je samo kad te netko voli čak i kad si sjeban
on želi vjerovati u nešto, ali ona sad ima njega
nekog drugog, nekog novog
osobu čije ime počinje s istim početnim slovom
i to ga smeta toliko da želi vrištat
ali nema nikog oko sebe kome to može priznat

toliko superjunačkih odijela za hrpu ekipa
nekoliko ormara jer se želi svakom sviđat
malo rock, malo punk, malo hip hop, malo šminka
malo oprema za skejt park, šilterice, palestinka
ponekad ostane iza dok svi ostali idu ispred
nitko nema iskren pogled na njegovo uplašeno lice
bez pravih prijatelja, ali uvijek traži ljude nove
ne zna ni sam više tko je jer želi da ga svi vole

može imat koga želi, ali iza svega je milijun izgovora
proba nešto s nekim, a onda idući tjedan isto isponova
toliko kandidata iza još toliko vrata
ali on skriva se u prošlosti umjesto da otvara sada

tad je naišla ona, netko novi tko mu se sviđa
ali bez razloga je u par minuta i ona postala gotova priča
teško je zapravo kontrolirat takav svijet
sviđa se pretvara u ljubav pa opet u sviđa pa odjednom u hejt
i onda opet u sviđa, sve u razmaku od samo nekoliko dana
a sve je moglo biti drukčije da nije bilo straha
najlakše je bježat i krivit okolnosti
mislit da voliš nekog drugog jer tada dobro si
i osjećaš se puno lakše u svojoj samoći
dok u svom novokupljenom stanu provodiš noći
i čekaš da propala veza ostvari taj jedan jedini poziv
nije u stanju i onda sere da poziv nije mogao proći
Track Name: Brejnfriz
prosječan student, jeben plesač, emo reper,
koji ne zna što hoće, ali zna riječi poput "huh" i "metež"
osjeća se ko dijete dok bira kornete
ali ne želi opcije - želi prioritete

najgori osjećaj na svijetu mi je kad ne znam
neodlučan, samo sjedim ispred i gledam
toliko opcija, svaka privlačna ko 9,81
najvolim okus borovnice jedan tjedan
zaljubljen u to, ljubičasto po majici, posve musav
želim se toliko prejest da ne mogu nikad više ustat
a drugi tjedan već želim da bude boja posve druga
jagode, limun, plavo nebo, čokolada, nugat
kad padneš u ljubav s jednim okusom uvijek mu se vraćaš
i svaka kugla ima osjećaj nošenja najdražih hlača
iako na koljenima imaju zelenu mrlju od trave
iz vremena kad si bio dijete a.k.a. muha bez glave
i što sada? dosta sa sladolednim metaforama
ponekada možda volio bih da sam zaboravan
umjesto da svakom pjesmom svaki dan vraćen je
i da sam osuđen provest vječnost s ovim slonovskim pamćenjem
i slonovskim sranjima, stopalima i tvornicom porculana
u kojoj na pauzi za ručak tužna sjećanja su hrana
a nitko zapravo ne voli kad ih išta boli
pa sam odlučio izbjegavat sjećanja i stvaranje novih
Track Name: MojKulNatrag
iscrpljeni kreten koji brije da je dijete
a već otprije par godina koristi žilete
pod krinkom raširenih ruku zapravo podiže bedem
nekad nije dovoljno vrijedan, a nekad je prejeben
kad sjedne da uzme dah tad plete svežanj
paranoičnih misli koje se cijede kroz čeoni režanj
pa želi zaspat tako da mijenja pozu i počne ležat
bezuspješno jer ni u snovima ne može bježat
probušene gume, odrezana krila, lanci oko gležnja
pokušava otplivat, ali punim stopalom staje na morskog ježa
skačući na jednoj nozi i mokrog veša
izlazi iz vode, ali i sna poprilično smiješan
želiš baš njega jer svi ostali su obični
kao ljudi u pixarovom filmu o robotu, jedva pomični
odjeveni u iste uniforme, slušaju iste pjesme
on se jedini usudi slušat soul dok nosi Cosbyeve veste


otvara rječnik svako jutro čim se uspije ustat
tezaurus u glavi, doručak mu je abecedna juha
jedino kad iskreno pripovijeda teška iskustva,
fond riječi se naglo smanji, tad otvara jedva usta

znaju ga i oni koji ga nisu upoznali pa mu smeta sva ta buka
koja dolazi od nevažnih ljudi bez ikakva sluha
sam već duže vrijeme, i zna da nema smisla kukat
jer ionako nije za posve beznačajna sranja i random hook ups

ponekad usere --------- da vidi koliko je kome stalo
glupava taktika, to se oduvijek znalo
samo malo... zašto je to na snimci odlučio priznat?
jer odsad ta taktika ostaje daleko iza...

nekad može imat sve, a nekad ne smije pomislit na to
previše energije treba pa odustaje od svega baš zato
a da kojim slučajem opet skupa koračamo kroz blato
to bi opet bilo glupavo i kratko... and I ain't having that (yo yo znamo engleski)

odsad svoj čovjek, spremno grli cijeli svijet
kad se sve počne rušit, jedino što mu ostaje je ples
na kiši... dok slušalice vrište tada ima pistu za bijeg
pa suze i crne misli postaju smijeh

i kiša postaje sunce i noć postaje dan
sve one sjene postaju frendači i više nije sam
i u filmu i soundtracku vlastita života on je taj
koji bira kad će stisnuti skip, a kada rewind
Track Name: NazadNaTomeOpetFristajl
iz glave je, kom se da transkribirat - neka mi slobodno pošalje "lirike"
Track Name: OvdjeISada
pitaš se želiš li biti dio nečeg...
nečeg novog? nečeg većeg?
ovaj put je um, a riječ je znanac kojeg srećeš
dok se krećeš i dječje lutaš pogledom
iako je večer - sunce je još uvijek tu i ne trebaš svijeće
a vosak teče dok gramofoni krešte
ploče su baš smiješne jer na kaverima ljudi blješte
u tom svijetu nije bitno jel imaš auto ili ideš pješke
osobe kleče samo kad imaju kredu da pokažu umijeće,
kauguma od osam metara je jedina stvar koju siječeš
utrke nisu za novac i naoružanje već je...
užitak gledat kako jedna vreća skače brže od druge vreće
a na kraju dana i prvo mjesto i treće se zajedno smiješe
zajedno jedu i lete, a vrijeme staje dok se pleše
vodiš me za ruku kad ne vidim jer sam zaboravio leće
a drugom ne bereš nego kanticom zalijevaš cvijeće

to je ovdje i sada...
jedino je bitno ovdje i sada
ako nije vrijedno da bude vrijedno sada
neće biti ni kasnije
pitaš kada?
ovdje i sada kada
glupa glupa kiša počne padat
trudiš se da me nasmiješ

to je ovdje i sada...
jedino je bitno ovdje i sada
ako nije vrijedno da bude vrijedno sada
neće biti ni kasnije
pitaš kada?
ovdje i sada kada
glupa glupa glupa kiša počne padat
trudiš se da me nasmiješ

maslačak - to mora da je zadnji ove sezone
pa raširim replike zidovima uz pomoć šablone
stensil, mačak, kojekakovi autolakovi žute boje
sitne točke podsjećaju na moje najdraže bombone
baš kao što obični ljudi zvijezde miješaju za avione
jednako tako miješam stvarnost i snove
samo "oke" mi nikad nije bilo dovoljno dobro
pa oblačim plesne zračne cipele i radim toprock

...

bboy stance, fanki sapiens, laki čarms, dželi čuz
kak si, kaj ti je? moćno kad mi leđa drži cijeli kru
ostatak svijeta bi me tjero da se smirim uz riječi "sjedi tu"
a sad keksi plazma, znoj, glazba... trešti RJD2
disonanca kad bacam sve što imam kada sam sam
a tada frendovi su nazad i mogu tamo zaspat
siguran od duhova, zmajeva, bejbi mama drama, faksa
i jedino tamo ne lažem kad odgovorim "dobro" na pitanje kak sam
Track Name: Adidas
hranim vas mislima, ne radim glazbu za jelo
za tv, ulice, ribe, domovinu ili selo
nisam dječak ko Drugi, i nisam Marčelo
samo još jedan u nizu repera s pripisanim atributom emo

stereo sustav otvara usta i napokon izriče
kako i njegovi trbušni leptirići imaju leptiriće
a uz refren zajedno pjeva i čitav univerzum
nakon toga ulijeće Franjo u novom sporom versu

repa sa Ponike dok pedalira patikama Puma
pjesme kraće od onih Jay Electronice i Mf Dooma
poneka urnebesna, poneka jako tužna
nijednu ne možeš obrisat, vječni sjaj nepobjedivog uma
leti uz pomoć pera, nije patka, a nije ni pilot
ostatak jata ga sprda katkad jer mu je glazba život
sjeća se točnog dana kada se zaljubio u hip hop
a nada se da svi koji ga slušaju osjećaju što i nitkov
uz neke stvari piješ, uz neke počneš plakat
neki su mišljenja da Franjo bajta Sluga
tematika je samo slična nekad, nije potpuno takva
prestanite kujakat ko klinci u Turbo limaču, gugugaga
otvorite srce i uši, dignite voljum gore
na kraju dana opstaju samo oni koji iskreno vole
iako smo na twitteru frendovi, ne možeš pratit nas
noge na stolu, orginal ko Brandon Lee i Adidas
Track Name: PoglupljenDolje?
neki kažu da je potrebna velika snaga
da otkriješ sebe u svojoj umjetnosti, a zapravo kukavice svi smo
svi se možemo međusobno zvati "pičko"
jer nam je lakše snimit nešto nego reć to kada je bitno
"dobar dan" "dobar dan" "oprostite, a vi tko ste"
emo reper koji sve dobre kambekove smisli poslije
i razloge i objašnjenja i rečenice i teme
zbog kojih ljudi ne bi otišli da su izrečene na vrijeme


oduvijek iskren, odbija glumit da sranje je tvrdo
ne jebe se više sa repom, samo sa spoken wordom
X2

ne želim nastupat jer ne mogu pomaknut rulju
pogotovo onu koju loži kad se reperi hvale i psuju
ali kad sjediš sama u sobi s čašom soka u fotelji
znaš da je istina sve što kažem i počinješ se beljit
jer imaš dojam da me poznaš, a nisam poznat
govorim ono što si i sama nekad prošla, iako ko reper loš sam
i ne mogu se hvalit kad nisam svjestan ničega što imam
nemam multije ni tko zna kakve konstrukcije rima
onak... rimovo sam "rima" i "imam" i šta sad?
ne moraš biti najveći svih vremena i glasan da izađe mašta
bez obzira na nedostatke, svejedno barem nekak zborim
o onom što osjećam i pišem o onom o čem ne mogu govorit
ne mogu sakrit nesigurnosti dok nastupam - ne nastupam s bendom
a i za to bih se trebao uvježbavat s njima nekoliko puta tjedno
nisam Nebu, Kandžija, ni blizu Ede Maajke,
u društvu možete lagat, ali me volite slušat baš kao što volite bajke
zašto ne radiš ovakve pjesme? a ovakve? nemojte da o tom počnem
ne dilam drogu, a pjesme o seksu uvijek zvuče loše
i ispada da te škvadra iz kvarta ne voli, a ribe ne gotive
ako uzimaš balone i klackalice za pjesničke motive
ubacim leteće boje, od običnog drvenog bloka napravim skiru
moje lirike bi izgledale dobro bez audija, samo na papiru
a uz te takozvane dječje slike iskažem čitav spektar
emocija koji i ti osjećaš dok ispijaš taj Fruktal nektar

odbijam servirat glupost svima
preinteligentan da me vrte po klubovima
a navodno je istina da te svi vole
ako sve svoje tvorevine poglupiš dolje
prigovaraju da previše je riječi, previše teksta
premalo sempliranih metaka, premalo seksa
"pa Franjo... sve je to premlako nekad"
svejedno stojim na vrhu sam i nitko me ne može zbetlat

ne razumiju pa sam im enigma, zagonetač, mističan
stvarno mi je lako u bezličnoj masi se isticat
iako bezličnoj masi je ljigavo sve što ispričam
a vrištali bi da mi je tekst preveden i da ga repa crnac iz Queensbridgea
zašto napišem tekst svaki put kad upadnem u sranja?
da vidiš da se to događa i drugim ljudima i da nisi sama
Franjo ne ide nigdje, ikad... tu je
sve što želim je da me prepoznaš, vidiš i čuješ